LED (eng. Light Emitting Diode) je poluvodički element koji u vodljivom stanju, prilikom spajanja elektrona i šupljine, emitira svjetlost određene valne duljine.
Valna duljina emitirane svjetlosti (boja) ovisi o vrsti korištenog materijala.

Izumio ju je 1962. godine Nick Holonyak iz tvrtke General Electric.

Prva komercijalna proizvodnja počine 1967. godine u SAD-u (Monsanto company), te se koriste kao indikatori.
1968. godine Hewlett Packard ih počine proizvoditi i ugrađivati u svoje alfanumeričke pokazivače.
1976. godine nakon otkrića visoko sjajne LED (T.P.Pearsall), počine njihova primjena u telekomunikacijama i signalizaciji.

1970. godine tvrtka Fairchild Electronics uspijeva proizvesti prvu LED ispod proizvodne cijene od 5 centa, za ilustraciju prve LED proizvedene samo par godina ranije su koštale preko 200$. Kako se razvijala tehnologija izrade LED, tako je rastao i svjetlosni tok emitirane svjetlosti, odnosno njihova učinkovitost (lm/W).
Do prekretnice kada se o LED-u počelo razmišljati kao o izvoru svjetlosti, dolazi 1995. godine, kada je Shuji Nakamura (Nichia Corporation), projektirao prvi bijeli visoko sjajni LED, napravljen na bazi InGaN (Indij Galij Nitrida).

S obzirom da je razvoj LED tehnologije išao vrlo brzo, američki znanstvenik Heitz je otkrio linearnost između vremena i eksponencijalnog povećavanja svjetlosnog toka, pa je po njemu nazvan tzv. Haitzov zakon. Sam zakon govori o tome da se svake dekade trošak izrade LED po lumenu svjetlosnog toka smanjuje 10 puta, dok se količina  svjetlosnog toka povećava 20 puta po watu utrošene snage.

Više u članku LED tehnologija I.